Česta pitanja
Koja je starosna granica za vežbanje ninjucua?
Gornja starosna granica ne postoji. U našem klubu najmladje doba od koga se može započeti trening je 6 godina. Trening je razdvojen za različite starosne grupe.
Da li je neophodno predznanje drugih borilačkih veština?
Nije često se pokaže da je čovek bio na stranputici već u nekom klubu čak i veoma dugi niz godina. Ipak, sve što ste naučili u životu pokazaže se korisnim pri treningu ninjucua. Nekad je potrebno malo duže vremena da bi se započelo sa izvesnim tipovima treninga ali svakako bilo koja veština koju posedujete ima vrednost i kad tad će isplivati na površinu. Upravo je to suštinska ideja ninjucua i razvoja skrivenih potencijala.
Kakva oprema mi je neophodna za početak?
Dobra volja, puno istrajnosti i iskrenost su zaista jedina neophodna oprema. Pošto smo od 2006. godine kao centralni sistem obuke postavili onaj na godišnjem nivou svi budući članovi dobijaju neophodnu opremu i rekvizite kako je to neophodno. Pomenuću samo neke: kimono, obi (pojas), tabi čizmice , ispitni program, budo pasoš, hambo (kratki štap), tanto (drveni nož), bokken (drveni mač), bo (dugi štap), kusarifundo (specijalni kanap)…
Kao član kluba borilačkih veština da li je moja odgovornost da na ulici i pred sudom povećana?
Apsolutno nije. U našem Zakonu prva suštinska rečenica glasi: ‘Pred zakonom svi pojedinci su jednaki’. Isto tako u zakonu postoji, što je posebno značajno za pripadnike policije i bezbednosnih agencija, apstraktni prilog nužnog, bilo da se odnosi na samoodbranu kada je pojedinac u pitanju ili akciju npr. policajca protiv nasilnika ili kriminalca koji u datom trenutku krši javni red i mir. Fantastična je stvar u našoj veštini što i kao vrhunski utrenirani profesionalac možete naći puno novih modusa sa ciljem da odradite posao, a ne prekoračite nužnu silu.
Ono što bih ovde napomenuo je važna lična savest. Mudri ljudi kažu da mozak uvek mora ići u korak sa samokontrolom. Mi u klubu apsolutno nastojimo da ovo prosledimo u život. Naši učenici nikada ne bi trebali izazivati kavgu, a ako su stvarno dovoljno uznapredovali ne bi ni trebali odgovoriti na sitne provokacije po meni tu leži glavna hrabrost i unutrašnja snaga čoveka.
Da li je dozvoljeno pohadjati vaše časove ako sam već član drugog kluba?
Apsolutno jeste. Ako dolazite zbog znanja samo mogu da kažem DOBRO DOŠLI!
Kakav je vaš stav prema sektama?
Premalo ljudi dobro poznaje ovu tematiku. Elem, tokom milenijuma, ukoliko zlobnici nisu znali kako da vam naude, proglašavali su vas i vašu grupu za sektu. I hrićanstvo je kao takvo u početku bilo proglašavano kao sekta.
Prečesto ljudi kažu sekta ali misle na kult i obratno. Uglavnom, ukoliko revidirate neko postojeće duhovno učenje onda ste vi na putu sekte, a ako je vaše duhovno učenje potpuno originalno onda je reč o kultu.
Kao takva mene ova tematika ne zanima dok nije u pitanju kršenje zakona. Postoji veliki broj sekti i kultova koji su mirni kao jagnje i svakako jedan broj istih koji su veoma agresivni i opasni po društvo. Jedna takva je dovela do gubitka puno života u Tokijskom metrou. Mnogi pripadnici odvajaju maloletnu decu od kuća i porodica i to je jedan blaži oblik agresivnog sektaštva. Ja sam apsolutno protiv toga i protiv bilo kakvog ispiranja mozga.
Naš moto je ponašaj se prema drugima kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi. Imajmo uvek na umu da naša slobodna volja prestaje tamo gde počinje tudja.
Hacumi sensej naglašava porodicu kao osnov vaspitanja i svekolikog prosperiteta na društvenom nivou. Očuvanje porodice i zdravih odnosa unutar nje je u srži našeg sistema rada. Mnogi mladi ljudi se upute npr. na borilačke veštine zbog neslaganja sa okolinom. Kvalitetan učitelj će im pomoći da nadju pravi odnos i stav prema istoj i tako svom učeniku pokažu put kvalitetnog i harmoničnog življenja.
Da li je trening ninjucua opasan?
Može biti, ali uglavnom kao posledica nestručnog rada. Ipak, u našem klubu i u svim respektabilnim klubovima u svetu povrede su redje nego u bilo kom kolektivnom sportu, čak i daleko redje. U našoj zemlji kao trener radim 12 godina i statistika kaže da su povrede bile veoma retke, čak začudjujuće retke, a broj onih vrlo ozbiljnih jednak nuli. Ono što je interesantnije, više od 80% povreda koje su se i zadesile su bile tokom igranja (fudbala, rukometa….).
Samim odabirom kvalitetnih osoba za učenike, i naravno kvalitetnim trenerom, osnovni preduslov za bezbedni trening je ispunjen.